Hrvatska ljudska prava - povijest

Hrvatska ljudska prava - povijest


We are searching data for your request:

Forums and discussions:
Manuals and reference books:
Data from registers:
Wait the end of the search in all databases.
Upon completion, a link will appear to access the found materials.

Ustav i zakon predviđaju slobodu izražavanja, uključujući i tisak, a vlada je općenito poštivala to pravo. Nezavisni tisak, učinkovito pravosuđe i funkcionalni demokratski politički sustav u kombinaciji promiču slobodu izražavanja, uključujući i tisak.

Sloboda izražavanjaKazneni zakon sankcionira pojedince koji djeluju „s ciljem širenja rasne, vjerske, seksualne, nacionalne, etničke mržnje ili mržnje na temelju boje kože ili seksualne orijentacije ili drugih karakteristika“. Zakon predviđa kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina za osudu zbog takvog "govora mržnje". Osuda zbog govora mržnje na internetu kažnjava se zatvorom od šest mjeseci do tri godine.

U prosincu su dva člana parlamenta izvijestila da su primili prijetnje smrću nakon što su kritizirali trenutak šutnje u parlamentu koji je odao počast osuđenim ratnim zločincima u predmetu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) Prlić i sur.

Sloboda tiska i medija: Nezavisni mediji bili su aktivni i izražavali su različite stavove bez ograničenja. Ograničenja na materijal koji se smatra govorom mržnje primjenjuju se na tiskane i elektroničke medije. Iako su mnoge privatne novine i časopisi izlazili bez uplitanja vlade, promatrači su nedostatak transparentnosti u vlasništvu nad medijima naveli kao izazov za odgovornost medija i vlade. U nekoliko slučajeva informacije o stvarnom vlasništvu lokalnih medija nisu bile javno dostupne. Saborski Odbor za informiranje, informatiku i medije razriješio je 14. srpnja četiri od pet članova Nadzornog odbora Hrvatske radiotelevizije (HRT), nakon što je odbor izvijestio o brojnim navodnim nepravilnostima i mogućim nezakonitostima u upravi HRT -a. Podružnica HRT -a Hrvatskog novinarskog društva (CJA) upozorila je da bi smjena ovih članova uprave ugrozila neovisnost jednog od najvažnijih tijela HRT -a i prijetila transformacija HRT -a u odgovoran i vjerodostojan javni servis.

Nasilje i uznemiravanje: U siječnju su državni tužitelji u Zlataru podigli optužnicu protiv Ivana Golubana za zločine iz mržnje i prijetnje Saši Lekoviću, predsjedniku CJA. Policija je uhitila Golubana u studenom 2016. zbog prijetnji Lekoviću.

U veljači je Europska federacija novinara (EFJ) podržala CJA u osudi napada nevladine udruge U ime obitelji na napad na slobodu govora i prava etničkih manjina. Dana 13. veljače, U ime obitelji, na konferenciji za novinare tražila se zabrana državnog financiranja tjednika Srpsko nacionalno vijeće Novosti i za kazneni progon Novosti novinare, urednike i izdavače zbog “vrijeđanja Republike Hrvatske i širenja mržnje i netrpeljivosti prema većini hrvatskog naroda”. CJA i EFJ pozvali su političke čelnike da osude napad.

CJA je 13. rujna osudio javno spaljivanje kopija datoteka od 12. rujna Novosti od strane članova krajnje desne Autonomne hrvatske stranke prava (A-HSP) ispred sjedišta Srpskog narodnog vijeća, tražeći da država prestane sufinancirati Novosti. CJA je zatražio od premijera Andreja Plenkovića da jasno osudi prijetnje Novosti i drugi novinari. 14. rujna premijer Plenković osudio je incident tijekom sjednice vlade.

CJA je 12. svibnja osudio napad gradonačelnika Požege Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Vedrana Neferovića na Mladena Mirkovića, novinara požeškog web portala 034portal.hr. CJA je pozvao policiju da istraži izvještaje da je Neferović fizički napao Mirkovića i zaprijetio da će ubiti njega i druge novinare na portalu. Premijer Plenković osudio je napad i zabranio Neferoviću nastup na lokalnim izborima kao član HDZ -a.

Međunarodna federacija novinara i EFJ pridružili su se 16. listopada svom podružnici, CJA -i, osuđujući fizički napad novinara Index.hr Draga Miljuša od strane pripadnika PU splitske. Miljuš je pokrivao mjesto zločina kada ga je policija pretukla i bacila mu mobitel u ocean. Nakon incidenta Policijska uprava splitska otvorila je istragu o incidentu.

Dana 10. prosinca, Nataša Božić Zarić, novinarka televizije N1, prijavila je prijetnje smrću nakon televizijske rasprave o Prlićsuđenje na ICTY -u, tijekom kojeg je Zarić upitao gosta treba li ukinuti vojne medalje za hrvatske generale osuđene za ratne zločine. Zarić je incident prijavio policiji, ali do kraja godine nije bilo uhićenja niti optužbi.

Ograničenja cenzure ili sadržaja: Brojni novinari nastavili su izvještavati da su izdavači, vlasnici medija i novinari često prakticirali autocenzuru kako bi izbjegli negativno izvještavanje o oglašivačima ili onima koji su politički povezani s ključnim oglašivačima. Bilo je izvješća o autocenzuri novinara koji su se bojali da će izgubiti posao zbog izvještavanja o određenim temama.

U veljači je CJA izvijestio da je Ured predsjednika odbio odgovoriti na pitanja koja su novinari Index.hr -a postavili prema zakonu o slobodi pristupa informacijama tvrdeći da je broj pitanja u istrazi prekomjeran. U istom izvješću, CJA je primijetio da vlada nije održavala redovite konferencije za novinare i da je samo polovica svih ministara imenovala glasnogovornika.

INTERNET SLOBODA

Vlada nije ograničavala ili ometala pristup internetu niti cenzurirala mrežni sadržaj, a nije bilo vjerodostojnih izvještaja da je vlada nadzirala privatnu internetsku komunikaciju bez odgovarajućih zakonskih ovlasti. Prema Eurostatu, 74 posto stanovništva koristilo je internet 2016. godine.

AKADEMSKA SLOBODA I KULTURNI DOGAĐAJI

Nije bilo vladinih ograničenja akademske slobode ili kulturnih događaja.


Ljudska prava u Hrvatskoj: Pregled 2018. godine

Otprilike 10 godina od osnivanja, Kuća ljudskih prava Zagreb održala je godišnju konferenciju za 2019., obilježavajući obljetnicu i predstavljajući izvješće o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj.

Izvješće “Ljudska prava u Hrvatskoj: Pregled 2018.” priprema Kuća ljudskih prava Zagreb u suradnji s organizacijama civilnog društva usmjerenim na ljudska prava. Pruža uvid u kršenja, probleme, izazove i kontroverze u području zaštite i promicanja ljudskih prava do kojih je došlo tijekom 2018.

Pokrivajući širok raspon prava u Hrvatskoj, izvješće daje pregled sloboda medija i pravosuđa, prava koja se odnose na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, životni standard, beskućništvo i okoliš te situaciju za branitelje ljudskih prava i civilno društvo. , bavi se pravima žena, djece, osoba s invaliditetom, LGBT osoba, izbjeglica i manjina.

Pročitajte cijelo izvješće na engleskom i hrvatskom jeziku.

Na konferenciji su se predstavnici civilnog društva pridružili za dvije tematske tribine.

Prvi panel usredotočio se na društveno-ekonomska prava, pravdu, tražitelje azila i prava izbjeglica, medijske slobode i seksualna/reproduktivna prava. Uključivali su Anu Vračar (BRID), Luku Mitrovića (Hrvatsko novinarsko društvo), Sara Kekuš (Centar za mirovne studije), Tea Dabić (Kuća ljudskih prava Zagreb) i Sanju Cesar (Centar za obrazovanje, savjetovanje i istraživanje).

Drugi dio konferencije bavio se pitanjima ljudskih prava i vladavine prava u Europskoj uniji, uključujući negativne posljedice populističkih i neliberalnih politika na vladavinu prava i ljudska prava u EU -u. Na panelu su bili David Vig (Amnesty International Mađarska), Malgorzata Szuleka (Helsinška zaklada za ljudska prava, Poljska) i Antonio Moreno Diaz i Marina Škrabalo, članovi Europskog ekonomskog i socijalnog odbora.

Također u ožujku 2019., Kuća ljudskih prava Zagreb pridružila se Europskoj provedbenoj mreži (EIN). Ovo predstavlja važan korak za poboljšanje rada Doma za praćenje potpune i pravovremene provedbe presuda Europskog suda za ljudska prava koje se odnose na Hrvatsku.

Kuća ljudskih prava Zagreb osnovana je 2008. godine s ciljem doprinosa izgradnji demokratskog, pluralističkog i uključivog društva zasnovanog na vrijednostima ljudskih prava, socijalne pravde i solidarnosti. Danas je HRH Zagreb poznat kao centar ekspertize o ljudskim pravima u Hrvatskoj. Kuća radi na istraživanju, praćenju, zagovaranju i obrazovanju u okviru tri programa: demokracija i pravda ljudskih prava te ljudska prava i društveno-ekonomska prava.

Umanjena fotografija: Kuća ljudskih prava Zagreb

BILTEN IZ KUĆA ZA LJUDSKA PRAVA I HRHF -a

Ovaj je članak objavljen u sklopu ožujskog biltena Kuća za ljudska prava i HRHF -a.


Poslovi ljudskih prava u Hrvatskoj

Hrvatska ima dva desetljeća dugu povijest civilnog društva, koja se počela polako razvijati od ranih 1990 -ih kada su građani postali svjesni mogućnosti i načina na koje bi organizacije za ljudska prava mogle djelovati. Međutim, razvoj civilnog društva u zemlji poticao se tek krajem 1990 -ih i početkom 2000 -ih, kada je vlada donijela Zakon o udrugama i osnovala Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog društva.

Organizacije za ljudska prava i druge inicijative civilnog društva u Hrvatskoj uvelike su pridonijele tranziciji zemlje u demokraciju pritiskom na vladu da usvoji demokratske vrijednosti i politike. To je dovelo do toga da je zemlja uspješno postala članica Europske unije 2004. godine. Danas Hrvatska ima oko 20.000 registriranih organizacija civilnog društva koje se uglavnom bave kršenjem ljudskih prava ranjivih skupina, zdravljem, humanitarnom pomoći, zaštitom djece, politikom za mlade i građanskim ratom. žrtve. Stoga ovaj članak nudi pregled deset najaktivnijih i javno priznatih organizacija za ljudska prava u Hrvatskoj koje su otvorene za razmjenu svoje stručnosti i znanja u područjima koja ih najviše zabrinjavaju.

Organizacija za ljudska prava B.a.B.e osnovana je 1994. godine sa svrhom promicanja i zaštite ženskih ljudskih prava. Tijekom godina aktivnog rada, B.a.B.e je javno prepoznat zbog beskompromisne borbe za poštivanje ljudskih prava svih građana u zemlji, kao i zbog svoje predanosti zagovaranju ravnopravnosti spolova. Fokus organizacije stavljen je na osiguravanje jednakih mogućnosti za sve spolove u svim područjima društvenog života djelujući kao stručni centar za pitanja ravnopravnosti spolova.

Documenta je osnovana s ciljem poticanja procesa suočavanja s prošlošću i utvrđivanja istine i objektivnih činjenica o masovnim kršenjima ljudskih prava na području Hrvatske tijekom sukoba u bivšoj Jugoslaviji. Documenta aktivno doprinosi razvoju individualnih i društvenih procesa suočavanja s prošlošću. Cilj organizacije je izgradnja održivog mira u Hrvatskoj i regiji Zapadnog Balkana produbljivanjem dijaloga, pokretanjem javnih rasprava, prikupljanjem podataka, objavljivanjem istraživanja o ratnim događajima i zločinima te praćenjem suđenja za ratne zločine na lokalnoj i regionalnoj razini. Organizacija je također aktivna u zagovaranju osnivanja Regionalnog povjerenstva za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima na području bivše Jugoslavije (REKOM), a radi postizanja tog cilja usko surađuje s udrugama obitelji nestalih osoba, građanskim inicijativama , vladine institucije, mediji i međunarodne organizacije.

CCHR je osnovan 1992. kao odgovor na masovna kršenja ljudskih prava u Hrvatskoj. Od tada je prerasla u uglednu i međunarodno prepoznatljivu nevladinu organizaciju za zaštitu ljudskih prava, kao i za isporuku humanitarne pomoći. Organizacija je vrlo aktivna u organiziranju potraga za nestalim i raseljenim osobama u Hrvatskoj. Organizacija je također uspostavila SOS telefonsku liniju u svom uredu u Zagrebu, koja je otvorena za sve čija su ljudska prava povrijeđena. Ciljevi CCHR -a su promicanje standarda ljudskih prava i građanskih sloboda u Hrvatskoj i regiji uz izgradnju i održavanje otvorenog i demokratskog društva.

CHCH je osnovan u ožujku 1993., prvo kao ogranak Međunarodne helsinške federacije. Od travnja 2003. CHCH djeluje kao lokalna nevladina organizacija koju vode nezavisni intelektualci, umjetnici, odvjetnici i novinari posvećeni zaštiti i promicanju ljudskih prava. Organizacije su predane promicanju i provedbi načela Završnog akta Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi od 1975. godine, koji obuhvaća razvoj demokratskih institucija, promicanje vladavine prava, otkrivanje kršenja ljudskih prava i pomoć žrtvama kršenja ljudskih prava i onih čija su prava ugrožena.

HRH je mreža organizacija civilnog društva koja je osnovana s ciljem promicanja i zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tijekom sedam godina aktivnog rada, HRH je postao centar ekspertize o ljudskim pravima i u javnosti je prepoznat kao središnja organizacija za zaštitu ljudskih prava. HRH sudjeluje u zaštiti, promicanju, razvoju i napretku ljudskih prava istraživanjem, praćenjem, zagovaranjem i obrazovanjem, a posebnu pozornost posvećuje provedbi regionalnih i međunarodnih deklaracija, ugovora i konvencija o ljudskim pravima.

Ženska mreža Hrvatska okuplja organizacije, grupe i inicijative koje prepoznaju žene kao socijalno diskriminiranu i politički marginaliziranu skupinu. Mreža se protivi patrijarhalnom sustavu i svim oblicima rodne diskriminacije. Djeluje na temelju već dogovorenih feminističkih načela koja uključuju priznavanje temeljnih prava žena, žensku solidarnost, antimilitarizam, nediskriminaciju na temelju spola, spola, rase, vjere ili nacionalnog podrijetla, dobi, seksualne orijentacije i mentalne ili fizičke razlike. Mreža se također aktivno zalaže za priznavanje prava žena da odlučuju o svom tijelu i reprodukciji, prava na pobačaj, kao i za osiguravanje dostupnosti kontracepcije.

Mreža mladih Hrvatske osnovana je jer je postojala potreba za suradnjom i poboljšanom komunikacijom među omladinskim nevladinim organizacijama u Hrvatskoj, bez obzira na njihove političke, nacionalne, spolne, vjerske i kulturne identitete, kao i identitete mladih koje predstavljaju. Mreža se zalaže za interese i potrebe mladih u Hrvatskoj i gradi partnerstva s vladinim institucijama kako bi se postigla ispravna provedba politika prema mladima.

APEO se bavi zadovoljavanjem potreba i zaštitom ljudskih prava osoba s invaliditetom pružanjem obrazovnih aktivnosti i tehničkom podrškom. Organizacija radi na poboljšanju kvalitete života osoba s invaliditetom dok su uključene u društvene i humanitarne aktivnosti te na stvaranju sustavnih rješenja za ostvarivanje ljudskih prava ove ranjive skupine ljudi.

GONG je osnovan 1997. godine s ciljem poticanja građana u Hrvatskoj na aktivno sudjelovanje u političkim procesima. Cilj organizacije je uzdići i promicati građanska i druga ljudska prava slaveći i potičući kulturu dijaloga, odgovornosti i transparentnosti u javnim područjima kroz istraživanje, zagovaranje i obrazovanje dok surađuju s pojedincima i drugim organizacijama koje dijele iste ili slične vrijednosti .

Domino je neprofitna organizacija sa sjedištem u Zagrebu. Njegova je misija dovesti u pitanje tradicionalne i tlačne norme u tranzicijskim društvima ispitivanjem kulturnih vrijednosti, medija i javnih politika kroz suradnju s lokalnim i međunarodnim organizacijama. Zadatak organizacije je otkriti norme koje onemogućuju slobodu umjetnosti i queer izražavanja, a istovremeno osiguravaju odgovarajuće društveno okruženje koje pojedincima omogućuje slobodno izražavanje. Četiri glavna programa kroz koja organizacija ostvaruje svoju misiju su umjetnost i kultura, mediji, obrazovanje i politika.


Nasilje nad ženama i djevojkama

U siječnju su stupili na snagu zakonski amandmani koji usklađuju definiciju silovanja u kaznenom zakonodavstvu s međunarodnim standardima i povećavaju kazne za zločine rodno uvjetovanog nasilja. Prema državnim statistikama, broj prijavljenih slučajeva silovanja više se nego udvostručio kao rezultat promjena jer su značajno proširile opseg djela. Postupci su i dalje bili dugotrajni i trajali su između tri i pet godina.

Zbog prekvalifikacije kaznenih djela nasilja u obitelji, broj kaznenih progona za takva djela naglo je porastao. Ipak, u većini slučajeva nasilje u obitelji nastavilo se tretirati kao prekršaj koji izriče male kazne. Policija i sudovi nisu voljni provoditi zaštitne mjere.


GLAS za omogućavanje života, neformalni partneri za udomiteljstvo

ZAGREB, 14. veljače 2020. - Zastupnici oporbene stranke GLAS izjavili su u petak da su podnijeli izmjene i dopune Zakona o udomiteljstvu prema kojima će život i neformalni partneri biti uključeni u definiciju udomiteljske obitelji.

Pozivajući se na nedavnu odluku Ustavnog suda da bi životni partneri trebali postati udomitelji, Anka Mrak Taritaš kazala je kako je sud istaknuo kako je svatko u svakodnevnoj aktivnosti dužan pridržavati se ustava koji je, dodala je, zabranio diskriminaciju i jamčio da su svi jednaki prema zakonu.

"Ustavni sud također nas je podsjetio da u udomiteljstvu nije važno u kakvom sindikatu žive udomitelji, već da daju sve od sebe djetetu ili odrasloj osobi koju udomljuju", rekla je novinarima.

Sud nas je upozorio da pri premještanju i usvajanju Zakona o udomiteljstvu, koji je u nadležnosti Vlade i parlamenta, nisu izneseni uvjerljivi niti objektivni argumenti koji bi opravdali njegovu restriktivnost, ističući da istospolni partneri imaju status obiteljsku zajednicu i sva prava koja sa sobom nosi, rekla je Mrak Taritaš.

"Ustavni sud podsjetio nas je da, bez obzira na naše kulturne, vjerske ili bilo koje druge poglede na svijet, trebali bismo imati više poštovanja i razumijevanja jedni prema drugima", dodala je.

Zdravstveni problemi, nacionalna pripadnost, broj braće i sestara otežavaju usvajanje velikog broja djece

Goran Beus Richembergh rekao je da više od 1.000 djece raste u domovima umjesto u udomiteljskim obiteljima. Za veliki broj njih, zbog različitih zdravstvenih problema, etničke pripadnosti, uglavnom Roma ili broja braće i sestara, nije lako pronaći udomitelje, dodao je.

Smatramo da je potrebno što prije izmijeniti Zakon o udomiteljstvu kako bi se u definiciju udomiteljske obitelji uključili životni ili neformalni partneri, čime bi se spriječilo svako tumačenje zakona na račun životnih partnera, rekla je zastupnica.

Više vijesti o ljudskim pravima u Hrvatskoj možete pronaći u rubrici Politika.


Azil i migracije

Broj ljudi koji traže azil u Hrvatskoj povećavao se približavanjem zemlje članstvu u EU. U prvih 9 mjeseci 2012. bilo je 704 zahtjeva za azil, u usporedbi sa 807 zahtjeva u 2011. Hrvatska je odobrila 11 osoba azila u 2012. i 6 supsidijarne zaštite u tom razdoblju, čime je ukupna odobrena međunarodna zaštita od 2004. na 64.

Hrvatskoj i dalje nedostaje dovoljan smještajni prostor za tražitelje azila. Država ne pruža besplatnu pravnu pomoć u prvostupanjskim postupcima. No, glavna pitanja s kojima se suočavaju tražitelji azila i nove izbjeglice u Hrvatskoj i dalje je nedostatak dostupnih usluga za njihovo zapošljavanje, obrazovanje i integraciju, prema UNHCR-u.

Sustavi za pružanje posebne pomoći rastućem broju djece migranata bez pratnje (173 u prvih devet mjeseci 2012.) ostali su neadekvatni. Skrbnici imenovani za svu djecu migrante bez pratnje po dolasku u Hrvatsku nemaju kapaciteta i smjernica kako osigurati najbolji interes svojih štićenika, bez ikakvih odredbi o prevoditeljima ili pravnoj pomoći (osim za podnošenje zahtjeva za azil).


Ključni međunarodni akteri

Europska unija ostaje najutjecajniji međunarodni akter u Hrvatskoj, službeni kandidat za članstvo u EU. U ožujku 2008. Hrvatska je primila ciljni datum ulaska u 2010. Odluka Vijeća EU-a u veljači identificirala je među prioritetima povratak izbjeglica, odgovarajući smještaj za nositelje stanarskih prava, priznavanje srpskog radnog vremena za mirovine te obnovu i povrat imovine. Kao odgovor, hrvatske vlasti razvijaju akcijske planove koji sadrže rokove do kojih treba postići jasan napredak. Europska komisija (kroz svoje godišnje izvješće o napretku) i Europski parlament (preko svog izvjestitelja za Hrvatsku) ponovili su potrebu da se Hrvatska pozabavi ovim prioritetnim pitanjima i da osigura da pravne i institucionalne promjene u pogledu stanovanja i mirovina donose praktične koristi ugroženim Srbima.

U srpnju su veleposlanici NATO -a u Bruxellesu potpisali protokole o pristupanju koji omogućuju Hrvatskoj da se pridruži savezu u kasnijoj fazi, vjerojatno već u proljeće 2009.

Hrvatska je u veljači 2008. potpisala Konvenciju Vijeća Europe o borbi protiv trgovine ljudima.


VRBANIĆ protiv HRVATSKE (Europski sud za ljudska prava)

Europski sud za ljudska prava (prvi odjeljak), koji je zasjedao 25. rujna 2018. kao Odbor u sastavu:

Kristina Pardalos, predsjednica,
Ksenija Turković,
Pauliine Koskelo, suci,
i Renata Degener, zamjenica sekretara Odjela,

S obzirom na gornju prijavu podnesenu 18. siječnja 2016.

Uzevši u obzir primjedbe koje je dostavila tužena Vlada i primjedbe u odgovoru koje je podnositelj zahtjeva dostavio,

Nakon vijećanja odlučuje kako slijedi:

1. Podnositeljica zahtjeva, gđa Darinka Vrbanić, hrvatska je državljanka, rođena 1963. godine i živi u Zagrebu. Pred Sudom ju je zastupao g. A. Šooš Maceljski, odvjetnik iz Zagreba.

2. Hrvatsku vladu (u daljnjem tekstu: Vlada) zastupala je njezina zastupnica, gđa Š. Stažnik.

O. Okolnosti slučaja

3. Činjenice slučaja, kako su ih iznijele stranke, mogu se sažeti na sljedeći način.

4. Dana 27. ožujka 2009. podnositeljica zahtjeva je otpuštena zbog navodnog lošeg radnog odnosa u Hrvatskom mirovinskom fondu (Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje).

5. Dana 26. svibnja 2009. podnijela je građansku tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, osporavajući odluku o njezinom otkazu. Njezina tužba odbačena je 27. svibnja 2013., a presuda je postala pravomoćna 9. lipnja 2015. godine.

6. U međuvremenu, 2. veljače 2010. godine, podnositeljica zahtjeva i njezin bivši poslodavac zaključili su novi ugovor o radu nakon izmjena Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta, koji je stupio na snagu 1. veljače 2010. Nijedna strana nikada nije osporila valjanost tog ugovora o radu.

7. Dana 18. listopada 2012. godine podnositelj zahtjeva vratio se na posao nakon duljeg bolovanja. Usmeno je obaviještena da je ugovor od 2. veljače 2010. zaključen samo kao formalnost i da joj je radni odnos prestao istekom otkaznog roka, 18. listopada 2012. godine, u skladu s odlukom o otkazu od 27. ožujka 2009. godine.

8. Podnositelj zahtjeva podnio je građansku tužbu Općinskom radnom sudu u Zagrebu (Općinski radni sud u Zagrebu). Tvrdila je da joj je poslodavac uskraćivanjem nastavka rada povrijedio prava po ugovoru o radu od 2. veljače 2010. Tuženik je osporio tužbu tvrdeći da joj namjera nije bila sklapanje novog ugovora, već reguliranje zahtjeva podnositeljice zahtjeva. status zaposlenja tijekom otkaznog roka.

9. U presudi od 28. ožujka 2013. Općinski radni sud u Zagrebu utvrdio je podnositeljicu zahtjeva, smatrajući da ugovor o radu sklopljen 2. veljače 2010. sadrži sve osnovne elemente potrebne prema relevantnim odredbama Zakona o radu. Štoviše, utvrdilo je da je ugovor pravno obvezujući s obzirom na činjenicu da niti jedna strana nikada nije osporila njegovu valjanost. Relevantni dio te presude glasi:

“Stranke osporavaju da li otkaz ranijeg ugovora o radu odlukom od 27. ožujka 2009. utječe na postojanje i valjanost ugovora o radu od 2. veljače 2010. godine.

Iz ugovora o radu od 2. veljače 2010. godine, koji je tužitelj potpisao 18. ožujka 2010. godine, proizlazi da je tužiteljica započela radni odnos kod tužene, te da je od 1. veljače 2010. godine trebala obavljati poslove službenika za kontrolu i #8230 u Hrvatskom mirovinskom fondu …

Iz tužbenog zahtjeva i odgovora na njega, kao i zapažanja stranaka danih tijekom postupka, proizlazi da je tužitelj otišao na posao, u skladu s stavkom 3. ugovora o radu od 2. veljače 2010. godine. , tuženik joj nije dopustio obavljanje posla te ju je poslao kući.

Ovaj sud utvrđuje da ugovor o radu od 2. veljače 2010. sadrži sve obvezne elemente koji se zahtijevaju prema članku 12. [Zakona o radu].

Činjenica da klauzula 1 ugovora predviđa da su se strane [u ugovoru] složile da su sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme prije potpisivanja spornog, što znači da raniji ugovor postoji, irelevantna je za ovu pravnu situaciju jer, između strana, na snazi ​​je posljednji ugovor. Iz tog razloga nije važno što je raniji ugovor o radu otkazan rješenjem od 27. ožujka 2009. jer je nakon toga tuženik nesporno ponudio novi ugovor koji je tužitelj prihvatio i potpisao 18. ožujka 2010. godine.

Prigovori tuženika na razloge zaključenja ugovora o radu od 2. veljače 2010. nisu pravno relevantni jer tuženik nije osporio taj ugovor koji je još uvijek na snazi ​​i pravno valjan. ”

10. Nakon žalbe tuženika, presudom od 9. listopada 2013. Županijski sud u Zagrebu preinačio je prvostupanjsku presudu, odbivši tužbeni zahtjev podnositelja zahtjeva. Sud je zaključio da je ugovor od 2. veljače 2010. zaključen samo kao formalnost s ciljem usklađivanja radnog statusa podnositeljice zahtjeva s novom sistematizacijom radnih mjesta tijekom otkaznog roka, što znači da nema pravni učinak. Nadalje je utvrdilo da tuženik nije povrijedio prava zaposlenika podnositeljice zahtjeva ne dopuštajući joj da radi. Relevantni dio te presude glasi:

"… prvostupanjski sud je, na temelju utvrđenih činjenica, pogrešno primijenio mjerodavno pravo dopuštajući tužbeni zahtjev.

To znači da iz ugovora o radu od 2. [veljače] 2010. proizlazi da su se stranke u postupku nesporno složile da su već sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme i da je ugovor [od 2. veljače 2010.] zaključen u skladu s izmjene i dopune Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta od 18. siječnja 2010.

S obzirom na to da je raniji ugovor o radu od 29. lipnja 2001. otkazan zbog lošeg ponašanja, da je postupak u vezi s zakonitošću ovog otkaza u tijeku i da je tijekom otkaznog roka [tužiteljevo] zaposlenje moralo biti usklađeno s novom sistematizacijom radnih mjesta, dok valja naglasiti da je radni odnos na neodređeno već počeo, tužitelju nisu povrijeđena radna prava kada je usmeno obaviještena da joj je radni odnos prestao istekom otkaznog roka.

Nakon što je istekao otkazni rok u vezi s otkazom ugovora o radu od 29. lipnja 2001. godine, tuženik je obavijestio tužiteljicu da joj je prestao radni odnos jer joj je u to vrijeme radni odnos zaista prestao. Ta je radnja bila pravno ispravna, a zaključivanje ugovora o radu od 2. veljače 2010. bila je samo formalnost s ciljem usklađivanja radnog statusa podnositelja zahtjeva s novom sistematizacijom radnih mjesta tijekom otkaznog roka. ”

11. U žalbenom postupku podnesenom naknadno, podnositelj zahtjeva se, među ostalim, požalio da su nalazi Županijskog suda u Zagrebu da je sporni ugovor zaključen kao formalnost pravno neprihvatljivi, proizvoljni, bez pravne osnove, suprotno obveznim odredbama Zakona o radu i kršeći načelo vladavine prava. Osim toga, pozvala se na presudu od 14. svibnja 2013. u kojoj je isti sud presudio u korist njenog kolege u činjenično i pravno identičnom predmetu.

12. Odlukom od 13. siječnja 2015. Vrhovni sud Republike Hrvatske proglasio je žalbu podnositelja zahtjeva po pravnim pitanjima nedopuštenom. Vrhovni sud je prvo izjavio:

„Ovaj se slučaj ne odnosi na [vrste] presuda iz članka 382. stavka 1. podstavka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku. Stoga je financijski kriterij iz članka 382. stavka 1. podstavka 1. Zakona o parničnom postupku relevantan za utvrđivanje dopuštenosti žalbe po pravnim pitanjima.

Tužbeni zahtjev odnosi se na odbijanje [poslodavca] da joj dozvoli [rad u skladu s] ugovorom o radu od 2. veljače 2010. i [njezino] vraćanje na posao.

Budući da se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos i [nije] odredila vrijednost predmeta spora u [svojoj] tužbi … u skladu s člankom 40 (5) Zakona o parničnom postupku, smatra se da je vrijednost predmeta spora 50.000 [hrvatskih] kuna. ”

Vrhovni sud je tada utvrdio da žalba podnositelja zahtjeva u vezi s pravnim pitanjima nije zadovoljila zakonski financijski prag za redovnu žalbu u vezi s pravnim pitanjima niti formalne uvjete za izvanrednu žalbu u vezi s pravnim pitanjima utvrđenim u članku 382. stavku 3. Građanskog postupka Zakon (vidi stavak 15. dolje).

13. Podnositelj zahtjeva potom je podnio ustavnu tužbu koju je Ustavni sud (Ustavni sud Republike Hrvatske) odlukom od 17. lipnja 2015. godine proglasio nedopuštenom s obrazloženjem da predmet ne pokreće ustavno pitanje. Ta je odluka podnositelju zahtjeva uručena 23. srpnja 2015. godine.

B. Relevantno domaće pravo

14. Članak 382. Zakona o parničnom postupku (Zakon o parničnom postupku, Službene novine Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije br. 4/77 s naknadnim izmjenama i Službene novine Republike Hrvatske broj 53/91, s naknadnim izmjenama i dopunama) ), koji je na snazi ​​od 1. srpnja 1977., predviđa žalbu po pravnim pitanjima (revizija), pravni lijek koji strankama u parničnom postupku omogućuje osporavanje drugostupanjskih presuda pred Vrhovnim sudom. Stavak 1. tog odjeljka navodi slučajeve u kojima stranke mogu uložiti (redovnu) žalbu po pravnim pitanjima. Stavci 2. i 3. utvrđuju proceduralne uvjete prema kojima stranke ipak mogu uložiti žalbu na pravna pitanja (stoga se nazivaju „izvanredna žalba po pitanju prava“) čak i ako njihov slučaj ne spada u nijednu kategoriju predmeta navedenih u stavku 1. Relevantni dio odjeljka 382 glasi kako slijedi:

“(1) Stranke se mogu žaliti na pravna pitanja (revizija) protiv drugostupanjske presude:

– if the value of the subject matter of the dispute of the contested part of the judgment exceeds HRK 200,000

– if the judgment was delivered in a dispute instituted by an employee against the decision on the existence of the employment contract or termination of employment relationship, or with a view to establishing that the employment relationship exists

– [if the second-instance court assessed the evidence and/or established the facts differently from the first-instance court or held a hearing].

(2) In cases where the parties are not entitled to lodge an appeal on points of law under paragraph 1 of this section, they may [nevertheless] do so if a decision in the dispute depends on the resolution of a substantive or procedural legal issue [that is] important for ensuring uniform application of the law and equality of citizens, for example:

– if the Supreme Court has not yet ruled on that issue … in respect of which there is divergent case-law of the second-instance courts

(3) In an [extraordinary] appeal on points of law … the appellants must specify the legal issue about which they are lodging the appeal and give reasons as to why they find that issue important for ensuring uniform application of the law and equality of citizens.

15. The applicant complained under Article 6 § 1 of the Convention of a violation of her right to a fair hearing on account of divergent case-law of domestic courts.

16. The applicant complained that the fact that the Zagreb County Court’s judgment in her case was contrary to second-instance judgments adopted in factually and legally identical cases, had rendered the proceedings unfair. The applicant referred, in particular, to an earlier judgment of the same court, of 14 May 2013, and to the judgment of the Split County Court of 4 December 2013. She relied on Article 6 § 1 of the Convention, which in its relevant part reads as follows:

“In the determination of his civil rights and obligations … everyone is entitled to a fair hearing … by [a] … tribunal …”

17. The Government disputed the admissibility of the application, arguing that the applicant had failed to exhaust domestic remedies and that the application was, in any event, manifestly ill-founded.

A. Exhaustion of domestic remedies

18. The Government argued that the applicant had failed to properly exhaust the available domestic remedies, for the following reasons. One of the mechanisms for overcoming inconsistencies in the case-law was an extraordinary appeal on points of law. Although the applicant had lodged such an appeal with the Supreme Court, that court could have not examined inconsistencies in the case-law because she had failed to meet the requirements set out in section 382 of the Civil Procedure Act. Consequently, the Constitutional Court could have only examined the part of her constitutional complaint relating to the Supreme Court decision, because the complaint concerning the second-instance judgment had been lodged out of time. According to the Government, the applicant could have simultaneously lodged an appeal on points of law and a constitutional complaint against the second-instance judgment, another mechanism for overcoming inconsistencies in the case-law. In that situation, the Constitutional Court would have adjourned the examination of her constitutional complaint until the Supreme Court had decided on the appeal on points of law. Therefore, the applicant had failed to provide both the Supreme Court and the Constitutional Court with a genuine opportunity to examine the complaint she was now raising before the Court.

19. The applicant argued that, under the Courts Act, it was the obligation of every court, not only the Supreme Court, to ensure uniform interpretation and application of the law and equality of all before the law.

20. The Court notes that, in the Government’s own admission, an extraordinary appeal on points of law is only one of the mechanisms under Croatian law for addressing case-law inconsistencies (see paragraph 18 above). Another such mechanism is an ordinary appeal on points of law as nothing prevents the parties who are entitled to lodge it to flag case-law inconsistencies when lodging that remedy.

21. The Court further notes:

– that under section 382(1) subparagraph 2 of the Civil Procedure Act an (ordinary) appeal on points of law is always allowed, inter alia, in disputes instituted by an employee “with a view to establishing that the employment relationship exists” (see paragraph 14 above), and

– that in the present case the central issue in the civil proceedings complained of was whether the applicant’s employment relationship with the Croatian Pension Fund existed at the relevant time, having regard to the employment contract of 2 February 2010 (see paragraphs 6-10 above).

22. It would therefore appear that the applicant was entitled to lodge an ordinary appeal on points of law. She thus did not have to resort to an extraordinary appeal on points of law and comply with its rather strict formal requirements, as the Government suggested. It is true that the Supreme Court nevertheless declared the applicant’s appeal on points of law inadmissible. However, it did so by merely stating that her case did not fall into the category of disputes specified in section 382(1) subparagraph 2 of the Civil Procedure Act, without any further explanation (see paragraphs 12 and 14 above).

23. In these circumstances, and given that in her (ordinary) appeal on points of law the applicant had specifically complained that the Zagreb County Court’s judgment in her case contradicted that court’s earlier judgment in factually and legally identical case (see paragraph 11 above), that is, made the same complaint she later on raised in her application to the Court, it is to be concluded that she had properly exhausted domestic remedies.

24. The Government’s objection as to the exhaustion of domestic remedies must therefore be dismissed.

B. Whether the application is manifestly ill-founded

25. The Government, without disputing that the facts of the cases concerning the applicant’s colleagues were identical, argued that there was nothing to suggest that the Zagreb County Court judgment was arbitrary or that the applicant had not had a fair hearing. According to Government, that judgment was sufficiently reasoned and was based on the employment contract in question. The central issue of the present case was inconsistency of the applicant’s case with two other factually and legally similar cases. In this connection, the Government reiterated their above arguments that under Croatian law there was a mechanism for overcoming case-law inconsistencies, which the applicant had failed to use (see paragraph 18 above).

26. The applicant argued that the Zagreb County Court had decided contrary to its previous judgment, as well as the judgment of the Split County Court of 4 December 2013 (see paragraph 16 above), in the factually and legally identical cases concerning her colleagues. In doing so, it had provided no reasons. This had resulted in a breach of rule of law and the principle of legal certainty, which had violated her right to a fair hearing.

27. The relevant principles regarding alleged violations of Article 6 § 1 of the Convention on account of divergent case-law of domestic courts are summarised in the cases of Nejdet Şahin and Perihan Şahin v. Turkey ([GC], no. 13279/05, §§ 49-58, 20 October 2011) and Lupeni Greek Catholic Parish and Others v. Romania ([GC], no. 76943/11, § 116, ECHR 2016 (extracts)). The Court’s assessment of such complaints includes establishing whether “profound and long-standing differences” exist in the relevant case-law, whether the domestic law provides for machinery for overcoming these inconsistencies, whether that machinery has been applied and, if appropriate, to what effect (see Nejdet Şahin and Perihan Şahin, cited above, § 53 and Lukežić v. Croatia (dec.), no. 24660/07, § 52, 10 September 2013).

28. In the present case the applicant alleged that the impugned Zagreb County Court’s judgment of 9 October 2013 (see paragraph 10 above) was contrary to that court’s earlier judgment of 14 May 2013, and the judgment of the Split County Court of 4 December 2013, both adopted in factually and legally identical cases brought by her colleagues (see paragraphs 16 and 26 above).

29. Given that all three judgments were adopted in a rather short period between May and December 2013, the Court considers that the judgment in the applicant’s case, which may seem to contradict the other two second‑instance judgments, is not sufficient for a conclusion that there were “profound and long-standing differences” in the case-law of the domestic courts.

30. The Court also finds that the contested judgment of the Zagreb County Court of 9 October 2013 is satisfactorily reasoned and cannot be considered arbitrary. Moreover, there is nothing to suggest that the proceedings leading to it were otherwise unfair.

31. It follows that the present application is inadmissible under Article 35 § 3 (a) of the Convention as manifestly ill-founded and must be rejected pursuant to Article 35 § 4 thereof.


Authorities Must Prosecute People Spreading Fake News about Migrants

ZAGREB, November 10, 2018 - Human rights ombudswoman Lora Vidović said on Saturday the authorities must do much more to prosecute those spreading fake news about migrants and to create a feeling of security by giving citizens true and objective information.

"Fake news about violence committed by migrants and their conflicts with the local population show how important it is to communicate with citizens in a timely manner. I believe the authorities have missed many opportunities there," Vidović said on Croatian Radio.

She said the security of citizens was very important and wondered in whose interest it was "to spread fear in the media without any arguments, in which some politicians are participating too." "The information in question can often be checked and once one checks it, one can see that it's not true," she added.

Speaking of the Global Compact for Migration, Vidović said the document was about migrants and not refugees, that it was not legally binding or signed, and that it gave countries political commitments.

"In terms of human rights, it is a very good and welcome document. which answers many questions and can help a lot in protecting migrants' rights, while at the same time not encroaching on any country's sovereignty. It recognises and confirms the countries' right to regulate this matter themselves, even what is called irregular migration," Vidović said, adding that she was glad the Croatian government supported the Global Compact.

She reiterated that security was very important but that it was imperative to manage migration by respecting the human rights of all migrants.

She also reiterated that there was no effective investigation of migrants' complaints about police brutality and that it was worrisome that the Interior Ministry was nor giving concrete answers. "The answers we have received from the ministry aren't convincing and we haven't been told what exactly happened to a specific person in a specific place at a specific time. The ministry only replies that it respects human rights and that police are trained, but there's been no concrete answer."

For more on human rights in Croatia, click here.


Human Rights in Croatia

As a newly elected member of the United Nations Human Rights Council, Croatia is promising to protect human rights and fight against discrimination. Considering the unfair treatment of minorities and hate crimes that were written of in the Human Rights Practices report for 2016, the country has a great deal of work to do.

Out of the 24 reported hate crimes in 2015, 15 were related to racism and xenophobia. A recent example of xenophobia in the nation can be seen through the way policemen have been treating asylum-seekers from Serbia. Out of the 10 Afghani asylum seekers who were interviewed, nine reported that the Croatian police were physical with them. Not only did they punch them, but they also seized some of their possessions. After doing all of this, the Croatian police officers forced them out of the country and back to Serbia.

Another large issue in Croatia is the segregation of people with disabilities. People with disabilities in Croatia tend to lack control in their lives because they are placed into institutions rather than communities.

Although human rights in Croatia still need to improve greatly, the people are still making a conscious effort to fix the problems they are faced with. For example, the Humans Rights House Zagreb addresses the country’s issues and introduces solutions to help them. In 2016, they partnered with Gong to explain both the importance of and how to combat hate speech.

To combat segregation of people with disabilities, de-institutionalization has begun in Croatia, in an attempt to legally give those with disabilities their rights. So far, 24 percent of institutions have begun de-institutionalization. While this number may be small, it is a start to a solution.

Croatia, like every other country in the world, is nowhere near perfect. However, with the help of citizens and activists who advocate for what they believe is morally right, human rights in Croatia will continue to progress.


Gledaj video: Teritorij Hrvatske od staroga vijeka do osmanlijskih osvajanja